Što je zapravo inteligencija? Na latinskom jeziku:  intellegentia, intelligentia: razboritost, razum; vještina.

Testovi inteligencije odavno su se pokazali neučinkovitima jer obuhvaćaju, u suštini, većinom matematički ili jednosmjerni pravac. Dijelovi ljudskog mozga različito su razvijeni. Dok je netko sklon matematici, drugi su jezicima, itd… 

Wikipedia kaže – citiramo: “ Inteligencija  je mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i korištenja apstraktnih pojmova i korištenja prethodnih znanja za snalaženje u novoj okolini u kojima ne pomaže stereotipno nagonsko ponašanje.”

Ova definicija se nikako ne slaže s testovima inteligencije.

I kolika je razlika između inteligencije čovjeka i životinje te biljke? Na to nema točnog odgovora, jer koliko god poznajemo životinjski i biljni svijet, on je u svojoj biti jedna druga dimenzija koja nam je tek djelomično poznata. Gledamo ih samo iz jednog kuta našeg mozga, a opet naš mozak poznajemo manje od 10 posto.

Kad je u pitanju procjena inteligencije neke životinje, znanstvenici svoje tvrdnje temelje na osnovu neznanstvenih načina istraživanja. Oni prema našoj inteligenciji i našem moždanom sklopu procjenjuju da li je neka životinja inteligentna ili ne. Koliko to ima smisla? 

Uzmite na primjer ovcu. Ovca može satima stajati na istom mjestu i promatrati vas mirno ako i vi mirno promatrate nju, a mi iz toga zaključujemo da je glupa. Zašto? Zato što se ne odziva na naše ulizivanje, zato što ne razumijemo što njezin pogled govori, zato što nam ne pada na pamet da bi um te ovce mogao raditi na nekoj drugoj razini, da je ovca, zapravo, u nekoj drugoj dimenziji. Na koncu, zato što se ne ponaša kao pas ili nešto kao čovjek…To važi i za kokoši, kao i za krave, te ostale vrste životinja koje smatramo neinteligentnima ili kontra toga. 

Ipak, nekako su najdrastičniji primjer ribe. Ljudi ribe ne smatraju životinjama…Posebno vegetarijanci ili vjernici pri postu dok se odriču mesa. Riba diše, od mesa je i krvi, pa kako to da nije živo biće iliti životinja. Ne možemo prodrijeti u riblje mentalne sklopove osim uspoređujući ih s ljudskim, kao i u slučaju ovaca i krava i drugih zvjerki. To suženo, ograničeno gledište, bez davanja prostora drugim opcijama osim usporedbe s našim umovima, mizerno je, uskogrudno je, zar ne? Tko smo mi, po čemu je čovječji um toliko dobar da druge žive vrste mjerimo prema njemu. Zapravo je tragikomično kada se uzme u obzir kakve sve gluposti i kakva zla naš um smišlja, pa čak i kad i naša takozvana velika dostignuća se na kraju okrenu protiv nas, jer smo glupi. Da, mi smo glupi! Zrcalimo se kroz životinje pridajući im svojstva koja ustvari pripadaju nama. 

Ovca je glupa, riba je glupa, (još nije ni meso!), krava je glupa, pas je pametan, mačke su lukave, zmije su zle, itd… 

A što je s biljkama? 

E tu tek nastaje drama! Nesposobni da išta shvatimo osim kroz prizmu našeg jadnog uma, biljke su za nas totalna nepoznanica. Ni govora o njihovoj inteligenciji, jer se samo po sebi podrazumijeva da su biljke… Biljke koje nemaju svijest ni duh mada je mnogo eksperimenata dokazalo da one nisu ono što mislimo da jesu. 

Primjer:

U jednu prostoriju stavili su depresivne osobe i biljke, a u drugu osobe vedrog raspoloženja. Što se dogodilo nakon određenog vremena? Biljke u kojima su bile depresivne osobe su uvenule, dok su ove druge nastavile s razvojem.

 Naravno da pčele i bumbari znaju više od nas. Mi ne znamo ništa o inteligenciji biljaka, pa se može slobodno pomišljati da su na višoj razini od nas, da su superiornije u svakom pogledu u svom spokojnom rastu, šutnji i promatranju onih koji ih doživljavaju kao nešto… Nešto. Uostalom, nekako izgleda da životinje i biljke ne doživljavaju  što čovjek misli o njima sve dok ih se ostavlja na miru. 

Ako se ponovo vratimo na vrlo dobru definiciju Wikipedie, neke stvari postaju jasnije.